Nevidio

Komarnica i Nevidio

Puno sam pisao o Tari i Durmitoru. i naučnih radova, ali i popularnih članaka. Propagirao sam ovaj prostor kroz riječ i sliku. I nekako pored tolike ljepote i dragocjenosti Durmitora i Tare, jedan dio prirode mi je uvijek izmicao u javnim nastupima. Ne stignem do toga. Ne zato što ne zaslužuje, ali svi čekaju da nešto čuju o najljepšoj planini Balkana. Zato danas počinjem od tog pomalo zanemarenog prirodnog čuda, kanjona rijeke Komarnice i njegovog najlepšeg dijela, nepristupačnog Nevidia. On je odmah pored sela istog naziva kao i rijeka. Sela iz koga kažu potiču mnogi durmitorci. Iz njega su se u prošlosti selili više, na prostore naselja kao što je to Virak i dalje, sve do Žabljaka. Danas je to nekako kraj svijeta. Malo ko dolazi. Mještani žive mirnim životom, neuznemiravani mnogo ludilom i tempom civilizacije kojoj mi gradski ljudi pripadamo. Srećom po mene, često uspijem da pobjegnem od toga. Jedno od mjesta na koja rado dolazim je i Komarnica.

Prvobitno interesovanje je bilo motivisano mojim naučnim radom. Tokom više od deset godina istraživanja naša ekipa iz Novog Sada je ovde otkrila neke vrste životinja i biljaka koju su nas prosto oduševile. Najvažnije su vrste (znam ih nekoliko) kojih nigde drugdje na svijetu nema. Bar za sada nisu pronađene. Samo na ulazu u kanjon i u samom Nevidiu. Pored toga pokazalo se da u duboko u kontinentu na malom prostoru pred sam ulaz u Nevidio žive vrste kojih ima samo u uskoj zoni mediterana, uz samu obalu. Kako su tu dospele još je misterija za nauku, ali u svakom slučaju pokazuju da je u pitanju mediteranska oaza gde joj mesto nije. Ali u prirodi je sve moguće. I sve je objašnjivo. Pa će se i ovaj fenomen objasniti. Ali dok se to ne desi treba ga iskoristiti i sačuvati.

A kako ga istovremeno koristiti i čuvati? Pa tako što će ljudi dolaziti da vide njegove ljepote, uživati u njemu, a istovremeno razumjeti da samo dobro očuvan i lijep kao što je sada može biti turistička atrakcija. Sa moje strane ja sam taj posao već započeo. Svake godine tokom proljeća i ljeta dovedem nekoliko grupa svojih prijatelja i studenata da uživaju u ljepotama Durmitora i Tare, ali obavezno posjetimo i Komarnicu.

I niko nije požalio što je morao da ide uskim i dosta lošim putevima tih pedesetak kilometara od Žabljaka. Naprotiv svi su bili oduševljeni. Pravi je izazov ući u Nevidio, proći tim prvim dijelom. Tu avanturu je iskušalo više desetina ljudi za ovih 5 godina koliko moj »turistički« posao traje. I svi odatle nose predivne utiske. To se sa nekih od slika kojima sam probao da ilustrujem ovaj prilog, lako može vidjeti.

Ali i dalje malo ljudi zna za dragocjenost i ljepotu Komarnice i Nevidia. Možda je vrijeme da oni koji mogu da pomognu i oni koji su zainteresovani da Crna Gora krene mnogo brže putem ekološkog turizma, saznaju za to i iskoriste ovaj prostor na najbolji mogući način. Na zadovoljstvo i ljudi, ali i prirode. Da nam ostane takva kakva je. Divlja i prelepa.

Profesor Ante Vujić